Trije testi za preverjanje pristnosti kristalov, ki ne delujejo (čeprav jih vsi priporočajo)

Tri testa za provjeru autentičnosti kristala koja ne funkcioniraju (iako ih svi preporučuju)

Ovdje su tri najpopularnija testa za provjeru autentičnosti kristala — i objašnjenje zašto nijedan od njih ne funkcionira.
7 malih rituala koji djeluju kao terapija (ali su besplatni) Čitanje Tri testa za provjeru autentičnosti kristala koja ne funkcioniraju (iako ih svi preporučuju) Ne. minute: 4 Samo naprijed Tvoj komplet za energetski reset: Što imati pri ruci kada život postane previše

Ako si ikada upisao_la u Google "kako znam je li kristal pravi", vjerojatno si naišao_la na iste savjete na forumima, TikToku i u objavama na društvenim mrežama. Neki savjeti zvuče uvjerljivo. Neki djeluju znanstveno. A neki kao da su tajne koje znaju samo “pravi znalci”.

Ali — većina tih savjeta je pogrešna.

U nastavku su tri najpopularnija testa za provjeru autentičnosti kristala — i objašnjenje zašto nijedan od njih ne funkcionira.

1. Test s plamenom

Ljudi kažu da upaljačem ili plamenom možeš lako provjeriti je li kristal pravi: “Ako se topi, crno dimi ili miriše na plastiku, to je lažnjak.”

Na prvu to zvuči logično. Prisloniš kristal uz plamen — ako se topi ili dimi, nije pravi. Ako ostane netaknut, je. No ta logika ne funkcionira, i evo zašto.

Velik broj lažnih kristala izrađen je od stakla ili drugih stabilnih materijala. Staklo se neće otopiti na plamenu niti će mirisati na plastiku, pa lako možeš pomisliti da je kristal pravi — iako nije.

S druge strane, mnogi pravi kristali imaju zaštitni sloj od smole. To posebno vrijedi za privjeske od sirovih kristala ili osjetljivijih minerala. Smola ih štiti i daje im čvrstoću. Ako je zapališ, nestat će — ali kristal će ostati nezaštićen i podložan oštećenjima.

To se dogodilo jednoj našoj mušteriji. Testirala je privjesak koji je tek kupila. Plamen je rastopio zaštitni sloj, a ispod je bio pravi kristal. Bez zaštite postao je osjetljiviji i izložen vanjskim utjecajima, pa će se lakše okrhnuti ili promijeniti strukturu.

Neki kristali, poput selenita i celestina, osjetljivi su već i bez dodatne smole. Plamen ih može obezbojiti, napuknuti ili trajno oštetiti. Zagrijavanje pravih kristala može izazvati i sitne eksplozije, osobito ako u kristalu postoje mikroskopski mjehurići vode.

Ovaj test, dakle, ništa ne dokazuje — a često uništi upravo pravi kristal.

2. Test grebanja

Ljudi kažu: “Ako ne može izgrebati staklo, nije pravi.”

Ili: “Ako ga staklo izgrebe, nije pravi.”

Ovaj mit dolazi iz Mohsove ljestvice tvrdoće, koja mineralima daje ocjenu od 1 do 10. Kvarc ili Quartz, jedan od najčešćih kristala, ima tvrdoću 7. Obično staklo ima oko 5,5. Dakle, kvarc bi trebao izgrebati staklo, ali ne obrnuto.

To stvarno vrijedi — za kvarc. Ali većina kristala nije tvrda kao kvarc.

Fluorit ima tvrdoću 4. Kalcit i celestin imaju tvrdoću 3. Selenit samo 2. Svi su prirodni minerali i svi su mekši od stakla. To znači da neće izgrebati staklo, a ako po njima protrljaš staklom, gotovo sigurno ćeš oštetiti kristal.

Neki koriste nož za testiranje, što može biti još štetnije. Kristal se može izgrebati, napuknuti ili razviti mikropukotine koje se vide tek kasnije. Čak i ako “prođe” test, kristal često ostaje oštećen.

Svaki mineral ima svoju tvrdoću, zato ovaj test nije pouzdan.

3. Test hladnim dodirom

Ljudi kažu: “Ako je hladan na dodir, pravi je kristal. Ako je topao, nije.”

Ovaj je test popularan jer je jednostavan i ne oštećuje kristal. Također ima neku logiku. Kristali često djeluju hladnije od plastike jer drukčije provode toplinu.

Ali isti hladni osjećaj daje i staklo. A velik broj imitacija napravljen je upravo od stakla.

Temperatura je varljiva. Ako kristal stoji na suncu, u toploj sobi ili u džepu, bit će topao. Ako je kod prozora, pod klimom ili u hladnoj prostoriji, bit će hladan. Temperatura dakle ne govori ništa o autentičnosti.

Kristali su međusobno jako različiti — neki imaju glatku površinu, drugi su sirovi, treći su stabilizirani ili zaštićeni premazima. Sve to utječe na to kako se doimaju na dodir.

Ako se oslanjaš na temperaturu, nagađaš. Ne provjeravaš.

Kako stvarno izbjeći lažne kristale?

Ova tri testa ne funkcioniraju jer pokušavaju primijeniti jedno pravilo na stotine različitih minerala. Polaze od pretpostavke da su svi lažnjaci meka plastika, a svi pravi kristali tvrdi, hladni i neobrađeni.

Ali kristali nisu svi isti.

Ako želiš izbjeći lažne kristale, istraži konkretni mineral prije kupnje. Pitaj prodavača za porijeklo. Pogledaj ima li kristal prirodne nepravilnosti, boje ili teksture. I kupuj od onih koji ti znaju sve to objasniti.

Nemoj uništiti kristal da bi dokazao da je pravi. Postoje bolji načini. I bolji prodavači.

Ostavite komentar

Svi komentari se moderiraju prije objave.

Ovo je web-mjesto zaštićeno sustavom hCaptcha, čija pravila zaštite privatnosti i uvjeti pružanja usluge vrijede.